Ovo je jedan od onih dana kad je Bosna jedno,svi vođeni istom željom,poput nekog praznika .Jedan od onih dana kada ovaj umorni narod zaboravi na sve probleme,sve ono loše što nas prati,večeras je samo jedno „pobijediti“.Kao žena nisam neki ljubitelj nogometa ali ovo što se dešava kod nas jednostavno te obuzme ,taj osjećaj neprocjenjivo.Danas se o jednom priča,jedino to postoji ,auta već okićena zastavama gradom kruže ,u svakom ugostiteljskom objektu postavljeni veći ekrani,trgovi uprkos kiši i lošem vremenu će biti puni.Što reći nego:
„POBIJEDI BOSNO NAŠA SRCA VEČERAS KUCAJU ZA TEBE“

Ovu pricu nikako ne zalim zadrzati samo za sebe,mene je jako iznenadila i dirnula

pa se nadam da ce i Vas.

Zato zelim da je podjelim s Vama.

Kako reagirate na životne probleme? Postajete li sa svakim novim ogorčeniji ili jednostavno ne dopuštate da vam nedaće unište duh? Jedna inspirativna viralna priča koja se širi internetom pokazat će vam kako se trebate nositi sa svim preprekama koje vam život stavlja na put

Mlada žena otišla je svojoj baki, pričala joj o svom životu i o tome kako joj je teško. Muž ju je upravo prevario i bila je razočarana. Nije znala kako će sve to preživjeti i željela je odustati od svega. Bila je umorna od borbe. Činilo joj se da se u njezinom životu pojavi novi problem čim riješi neki stari.

Baka ju je odvela u kuhinju. Napunila je tri zdjele s vodom i stavila ih na štednjak. U prvu je stavila mrkve, u drugu jaja, a u treću mljevenu kavu. Pustila ih je da dođu do vrenja. Nakon dvadeset minuta isključila je štednjak. Izvadila je mrkve, jaja, kavu iz zdjela i poslužila ih.

Okrenula se je unuci i rekla joj: Kaži mi što vidiš.
Mrkve, jaja i kavu, odgovorila je unuka.

Onda joj je baka rekla da opipa mrkve. Napravila je to i rekla da su omekšale. Baka ju je tražila da uzme jaje i razbije ga. Kada je unuka skinula s njega ljusku, promatrala je tvrdo kuhano jaje. Na kraju ju je baka tražila da otpije gutljaj kave. Unuka se je nasmijala kada je okusila njezinu bogatu aromu.

Tada je upitala baku: Što sve ovo znači?

Baka joj je objasnila kako je svaki od ovih predmeta bio suočen s istom nedaćom – vrelom vodom. Svaki je reagirao drugačije. Mrkva je ušla u vodu snažna, tvrda i nepopustljiva, ali nakon što je izložena vreloj vodi omekšala je i postala slaba. Jaje je bilo krhko, njegova tanka vanjska ljuska štitila je tekuću unutrašnjost, ali nakon boravka u vreloj vodi unutrašnjost je postala tvrda.

Međutim, kava se je ponašala jedinstveno. Tijekom kuhanja promijenila je vodu.

Što si ti? Kada nedaća zakuca na tvoja vrata, kako reagiraš? Jesi li ti mrkva, kava ili jaje, upitala je baka unuku.

Razmislite o ovome. Što sam ja? Jesam li mrkva koja je naizgled jaka, ali suočena s boli postajem mekana i izgubim svoju snagu?

Jesam li jaje koje se mijenja zbog topline? Jesam li nakon smrti, prekida ili nekog drugog problema postala tvrda i ukočena? Izgleda li moja ljuska izvana isto, ali iznutra sam ogorčena i imam tvrdo srce?

Ili sam kao kava? Kava je promijenila vodu, ono što joj je donijelo bol. Kada voda postane vrela, kava ispušta miris i okus. Ako si kao kava, kada su stvari najgore, ti postaješ bolja i mijenjaš situaciju oko sebe. Kada je bol najteža i problem najveći, uzdišeš li se na novu razinu?

Neka vam život donese dovoljno sreće da biste bili ljubazni, dovoljno nedaća da biste bili snažni, dovoljno tuge da biste bili čovjek i dovoljno nade da biste bili sretni.

Najsretniji ljudi nisu nužno imali najbolje od svega, samo su napravili najbolje od svega što im je došlo na put. Najsvjetlija budućnost uvijek se temelji na zaboravljenoj prošlosti i ne možeš ići naprijed u životu ako ne ostaviš iza sebe sve svoje neuspjehe i boli.

Kada ste se rodili, plakali ste i svi oko vas su se smiješili. Živite svoj život tako da na kraju vi budete onaj tko će se smijati, a svi oko vas će plakati.

Neka svi u životu budemo kao kava.

Jesen,tmurna, kišovita ,vrijeme kada se opet vraćamo onom ustaljenom rasporedu posao- kuća.Već počinje da me hvata jeza ,vrijeme godišnjih odmora je već prošlo ,more ,plaža već je davno iza nas a stiže vrijeme kišnih mantila ,toplije odjeće i kišobrana.Kažu da je jesen idealno vrijeme za duge šetnje i uživanje kroz išarane šume jesenjim bojama ,staze pune opalog lišća ,poneki cvijet što kasni s cvjetanjem ali za mene opet nekako monotono ,premirno .Mene još uvijek me drži onaj ljetni osjećaj nekako mi se neda vratiti u ovu realnost.Ali kao i uvijek pokrenem se pa za poslom ljetna odjeća tamo negde u dnu ormara ,priprema za novu školsku godinu,malo zimnice .Kako god izgledala jesen ima i lijepih trenutaka.Oduvijek sam voljela miris pečenih kestena koji se širi našom Krajinom i prelijepe obale jedine nam Une kao iz bajke prelijepih boja.Užurbano prikupljanje plodova cjelogodišnjeg rada ,što oslikava pravu vrijednost ljudi moga kraja.Volim jesen jer nakon ljetnih ludovanja i vrućina dolazi i taj mirni period i vjerujete potreban mi je da napunim baterije,ojačam organizam ,pripremim se za zimu ,zimske radosti i nadolazeće praznike.

Nemože čovjek a da se ne osvrne na surovu nam današnjicu.Život je satkan od patnje i bola uz male trenutke sreće gdje samo malobrojni mogu da pobjegnu iz ove stvarnosti u neki svoj svijet mašte da kažu :“Ma boli me briga za sve.“.Puno sam puta rekla ali opet pogađaju me stvari oko mene.
I tako idem ti ja danas gradom i uz svu onu gužvu i strku ,glavnom ulicom na kraju malog mosta vidim ženu oborene glave,prekrštenih ruku,kao kod većine prosijaka po svim drugim gradovima.Podiže glavu i na trenutak nam se susretoše pogledi ,i u tom trenutku joj na licu vidjeh sram i onako potišteno sagnu glavu.Sve se odigralo u sekundama ali nisam dozvolila da na licu primjeti neugodnost ma kako se ja osjećala.Poznajem ženu,brižna majka ,nekada puna ponosa ,uvijek nasmijana lica,pozitivna stava ,ali i nepremostivim preprekama i nedaćama u životu. I tek sad shvatam koliko je jaka ,koliko treba snage da savladaš onaj osjećaj ponosa .
Ali u ovom svijetu gdje se svako zabrinuo o sebi,iskreno da krenem od sebe,ljudi više nevide ono ljudsko u ljudima.Beskrupulozan svijet oko nas tjera nas da zaboravimo na suosjećajnost,brižnost,ljubav,ponos,…,sve ono što nas čini ljudima.Malo nas je ostalo da primjećujemo takve stvari uglavnom ih čitamo na netu.Pa eto obratimo pažnju koji put i na svijet oko nas jer životne drame se odigravaju oko nas a ne samo tamo negde.

Često pomislim na prošlo vreme i pitam se kako znati kad je kraj,kad treba stati ,zaboraviti,krenuti dalje.Vjerujem da se velika većina može naći u ovom ,svi smo doživili neki pad i ponovno buđenje.
Kako dalje ?-pitanje je koje nas prvo muči .Pokušati skrenuti misli poslom ,društvom,aktivnijem životom ili ono povlačenje u sebe i čekati da prestane da boli.Svako vjerovatno ima svoju viziju i vjerovatno i pali ali kod svih ne djeluje isto.U danjašnje vrijeme mnoge stvari su postale normala ,haj kaže:nisi ni prva ni zadnja kome se to desilo.,ljudi su sve više bez karaktera kako bi naš narod rekao Bez obraza.,moral na najnižoj razini pa kako normalan čovjek da nastavi dalje.
Pare ,poslovi,moć upravljanja drugima sve se svodi na kontrolu,pa dokle ljudi ?
Jedino što ostaje po mom mišljenju su pravi prijatelji ali pravi ,koji su uz tebe i kad je loše i kad treba ustati.Borba se u stvari prvo treba dobiti u sebi ,pobijediti ono svoje ja da bi čovjek rekao dosta je ,krećem iz početka pa kako bude,a uz prijatelje sve je lakše.A kad je stvarno kraj vjerovatno ćemo s vremenom shvatiti ,jer vrijeme će donijeti odgovor .

Kazu pocetak je najtezi,al tek sad iz licnog iskustva sam to spoznala.Vec duze vrijeme pratim desavanja na sajtu i konacno sam odlucila da se prikljucim.:)
Veoma je loše napisati bilo šta,treba odrediti tematiku itd, ali ja još uvijek nisam određena. S toga ja sam pocela ovako i tokom naseg druzenja cemo se bolje upoznati.Jako sam kriticna osoba ali je i prihvatam.Mislim da je najbitnije dobro se zabaviti,druziti te razmjeniti iskustva ……